 |
| |
 |
| |
 |
| |
 |
| |
 |
| |
 |
| |
 |
| |
 |
| |
 |
| |
 |
| |
 |
Fikret Abdic Babo
UDRUZENJE GRADJANA ZAPADNA BOSNA
Fikret Abdić (Donja Vidovska, 29.9. 1939. -), je Bosanskohercegovački poduzetnik i političar.
Godine 1970. je postao direktorom malog poljoprivrednog poduzeća Agrokomerc, koji će pod njegovim
rukovodstvom postati jednim od giganata jugoslavenske ekonomije. Godine 1987. to se poduzeće našlo pod
optužbom za izdavanje mjenica bez pokriće, a sam Abdić je od tadašnjih medija u Srbiji optužen za ekonomske
podrivanje Jugoslavije i podršku muslimanskom nacionalizmu. Abdić je uhapšen, te mu je suđeno, ali se hrabro
branio na procesu, postavši jednom od najpopularnijih ličnosti tadašnje Bosne i Hercegovine i Jugoslavije.
Godine 1990. je prije prvih demokratskih izborima, nakon kraćeg koketiranja s reformistima Ante Markovića, pristao
podržati Stranku demokratske akcije Alije Izetbegovića. Na izborima za tadašnje Predsjedništvo BiH se natjecao kao
jedan od tri predstavnika muslimanskog naroda, ali je dobio najviše glasova od svih sedam izabranih članova.
Međutim, mjesto predsjednika bio prisiljen predati Izetbegoviću. Otada je počela njegova politička marginalizacija, te
je sve manje vremena provodio u Sarajevu, a sve više u Cazinskoj Krajini, nastojeći svoj rodni kraj spasiti od ratova
koji su u Hrvatskoj i BiH bjesnili nakon raspada Jugoslavije.
Zbog takvih nastojanja je sve više i sve otvorenije surađivao s vlastima Republike Srpske, Republike Srpske Krajine i
Hrvatske republike Herceg-Bosne, te dolazio u sukob s vlastima u Bihaću odanim Izetbegoviću. Sukob je eskalirao u
jesen 1993. formiranjem Autonomne pokrajine Zapadne Bosne. To je dalo povoda za građanski rat među
Bošnjacima, pri čemu su Abdić i njegove pristaše bili inferiorni u odnosu na V korpus Armije BiH pod Atifom
Dudakovićem. Nakon što je njegovo uporište Velika Kladuša prelazila iz ruke u ruku, u augustu 1995, nakon
Operacije Oluja, su je zauzele snage V korpusa. Abdić i njegove pristaše su prebjegle na hrvatsku teritoriju gdje su
od lokalnih vlasti dobile status izbjeglica.
U Hrvatskoj je Abdić uživao diskretnu zaštitu vlade predsjednika Franje Tuđmana, te se nastavio baviti poslom.
Zahtjevi bosansko-hercegovačkih vlasti da mu se sudi zbog ratnih zločina su odbijani, jer je Abdić uživao status
hrvatskog državljanina. Konačno je protiv njega pokrenut postupak na Županijskom sudu u Karlovcu, te je u julu
2002. osuđen na 20 godina zatvora. Vrhovni sud Hrvatske je nešto kasnije djelomično uvažio njegovu žalbu, te
smanjio kaznu na 15 godina zatvora.
Dok među većinom Bošnjaka Abdić uživa status izdajnika, među svojim pristašama je, usprkos osudi za ratni zločin,
očuvao karizmatski status lokalnog tribune. Njegove pristaše djeluju u BiH u okviru stranke Demokratska narodna
zajednica.
Godine 1970. je postao direktorom malog poljoprivrednog poduzeća Agrokomerc, koji će pod njegovim
rukovodstvom postati jednim od giganata jugoslavenske ekonomije. Godine 1987. to se poduzeće našlo pod
optužbom za izdavanje mjenica bez pokriće, a sam Abdić je od tadašnjih medija u Srbiji optužen za ekonomske
podrivanje Jugoslavije i podršku muslimanskom nacionalizmu. Abdić je uhapšen, te mu je suđeno, ali se hrabro
branio na procesu, postavši jednom od najpopularnijih ličnosti tadašnje Bosne i Hercegovine i Jugoslavije.
Godine 1990. je prije prvih demokratskih izborima, nakon kraćeg koketiranja s reformistima Ante Markovića, pristao
podržati Stranku demokratske akcije Alije Izetbegovića. Na izborima za tadašnje Predsjedništvo BiH se natjecao kao
jedan od tri predstavnika muslimanskog naroda, ali je dobio najviše glasova od svih sedam izabranih članova.
Međutim, mjesto predsjednika bio prisiljen predati Izetbegoviću. Otada je počela njegova politička marginalizacija, te
je sve manje vremena provodio u Sarajevu, a sve više u Cazinskoj Krajini, nastojeći svoj rodni kraj spasiti od ratova
koji su u Hrvatskoj i BiH bjesnili nakon raspada Jugoslavije.
Zbog takvih nastojanja je sve više i sve otvorenije surađivao s vlastima Republike Srpske, Republike Srpske Krajine i
Hrvatske republike Herceg-Bosne, te dolazio u sukob s vlastima u Bihaću odanim Izetbegoviću. Sukob je eskalirao u
jesen 1993. formiranjem Autonomne pokrajine Zapadne Bosne. To je dalo povoda za građanski rat među
Bošnjacima, pri čemu su Abdić i njegove pristaše bili inferiorni u odnosu na V korpus Armije BiH pod Atifom
Dudakovićem. Nakon što je njegovo uporište Velika Kladuša prelazila iz ruke u ruku, u augustu 1995, nakon
Operacije Oluja, su je zauzele snage V korpusa. Abdić i njegove pristaše su prebjegle na hrvatsku teritoriju gdje su
od lokalnih vlasti dobile status izbjeglica.
U Hrvatskoj je Abdić uživao diskretnu zaštitu vlade predsjednika Franje Tuđmana, te se nastavio baviti poslom.
Zahtjevi bosansko-hercegovačkih vlasti da mu se sudi zbog ratnih zločina su odbijani, jer je Abdić uživao status
hrvatskog državljanina. Konačno je protiv njega pokrenut postupak na Županijskom sudu u Karlovcu, te je u julu
2002. osuđen na 20 godina zatvora. Vrhovni sud Hrvatske je nešto kasnije djelomično uvažio njegovu žalbu, te
smanjio kaznu na 15 godina zatvora.
Dok među većinom Bošnjaka Abdić uživa status izdajnika, među svojim pristašama je, usprkos osudi za ratni zločin,
očuvao karizmatski status lokalnog tribune. Njegove pristaše djeluju u BiH u okviru stranke Demokratska narodna
zajednica.
Orginalna verzija Filma
Egzodus Naroda ZB
Egzodus Naroda ZB